Apsolutno. Praksa nam je pokazala da je dobro da ih radimo početkom, sredinom, a naročito na kraju priprema. Tako precizno možemo da pratimo progres svakog deteta, a deca se postepeno spremaju za sam dan prijemnog. U simulacijama na kraju priprema obraćamo pažnju na svaki detalj, kao i na svojevrsnu psihološku pripremu za ispit. Želimo da deca znaju kako će izgledati prostor u kome će raditi testove, ko će sve od „odraslih“ biti tu, šta je uloga dežurnog nastavnika na ispitu… Posebno obrađujemo najčešće greške koje ih mogu koštati poena, na primer precrtavanje netačnog odgovora koji je već napisan hemijskom olovkom, da zaborave da motre na vreme ili da zaborave da podebljaju odgovore napisane običnom olovkom.